Zašto Paola Di Rosa?

Paola Di Rosa (kasnije redovničko ime sv. Marija Krucifiksa) rođena je u Bresci (Italija) 1813 god, u plemićkoj obitelji.

Paola ima tajnu. Promatra što se oko nje događa i jeka tišine joj otkriva duboki smisao svega. Ne promatra više svoje vrijeme kao vrijeme bolesti, ratova, zlata, trgovine i zabava nego kao vrijeme u kojem je pozvana spajati nebo i zemlju.

Shvaća da ono što želi nadilazi njene tjelesne snage i da to ne može objasniti ljudskom logikom.

Bresciom vlada kolera, svi bježe iz grada a ona trči u bolnicu. Svi se smiju gluhonijemoj djevojčici i njenim neartikuliranim krikovima a ona se educira kako joj pomoći. Svi upiru prostom na djevojke noći a ona ih zapošljava u svilani svoga oca… neki je osuđuju a nekima je to hrana koja razvija plemenitost njihove duše te joj se pridružuju.

Oplemenjen može samo opelemenjivati i tako 1840. god. nastaje redovnička zajednica ”Ancelle della carita”- ”Službenice Milosrđa”.

Sveta Marije Krucifiksa umire 15. prosinca 1855. godine, a sestre na taj dan slave njezin blagdan.

Iz želje ”živjeti kako je Isus živio” Službenice Milosrđa – Anćele godinama grle rubne i ugrožene Italije, Hrvatske, Južne Amerike i Afrike.

U Dubrovniku od 1853.

Počeci našeg Učeničkog doma sežu u 1853. godinu kada su prve sestre iz Italije stigle u Dubrovnik jer je njihova glavna aktivnost bila odgoj i obrazovanje ženske mladeži. Sve do drugog svjetskog rata sestre su vodile Učiteljsku školu i Zavod za odgoj ženske mladeži čiji je cilj bio ljudski, kulturni, vjerski i stručni odgoj mladih djevojaka. Nakon drugog svjetskog rata veliki dio prostora je nacionaliziran i sestre gube pravo javnosti rada, ali ipak nastavljaju odgojnu djelatnost prilagođavajući se društvenim prilikama vremena.

Dana 02.svibnja 2000. godine ova djelatnost je ponovno legalizirana i priznata od Ministarstva prosvjete i športa kao privatni dom s pravoj javnosti na adresi I. Kukuljevića 15, pod nazivom Ženski učenički dom Svete Marije Krucifikse. Godine 2010.  prelazi  u novoizgrađeni prostor na adresi Volantina 1 i mijenja naziv u Učenički dom Paola Di Rosa.

Učenički domovi su srednjoškolske odgojno-obrazovne ustanove s jasno određenim temeljnim funkcijama: pedagoškom, psihološkom i socijalnom. U njima se u sklopu odgojno-obrazovnog programa za učenike osigurava primjeren boravak, smještaj i prehrana tijekom pohađanja srednjoškolskog obrazovanja. 

Dom nije jednak školi i ima posebnu organizaciju i tehnologiju rada koja se ostvaruje različitim programima rada:

– temeljni (čuvanje i unapređivanje zdravlja, socio-emocionalni, kreativni, kognitivni, duhovni)

– posebni (preventivni programi i pedagoško-psihološke radionice),

– izborni (sportske i kulturne aktivnosti). 

U programiranju rada polazi se od humanističko-razvojne paradigme, individualnih potreba i interesa učenika. Programi rada rezultat su suradničkih odnosa, uzajamnog poštovanja i podržavanja, otvorene komunikacije i poštovanja osobnosti svih djelatnika, posebno odgajatelja i učenika

Odgojno-obrazovni program u učeničkome domu potpora je i pomoć učeniku i roditelju u postizanju što kvalitetnijeg cjelovitog razvoja i obrazovanja učenika, mladog čovjeka. 

Stoga, naš Učenički dom Paola Di Rosa teži biti zajednica:

 u kojoj će djevojke biti sretne, samopouzdane i otvorene izazovima

– koja će odgajati djevojke za življenje kršćanskih vrijednosti u društvu (ljubav, istinoljubivost, milosrđe, pravednost, poštenje…)

– koja nastoji odgajati djevojke koje će sutra preuzeti odgovornost žene i majke u društvu

– iz koje će djevojke, kao moralno i kulturno izgrađene osobe, pozitivno utjecati na svijet u koji ulaze

U Domu se nastoji:

 stvarati ugodno ozračje kreativnim uređenjem interijera 
– razvijati smisao za lijepo i umjetničke vrijednosti u glazbenom, plesnom, dramskom  i pismenom stvaralaštvu
– razvijati ljubav prema športu i njegovim pozitivnim utjecajem na zdravlje, zajedništvo itimski rad.

U našem domu posebna se pozornost posvećuje duhovnom životu

…jer koliko je tijelu potrebna hrana, toliko molitva čuva i hrani tvoju dušu.
 (Paola Di Rosa / sv. Marija Krucifiksa)

– kroz svakodnevno čitanje Svetog Pisma zajedno tražiti odgovore na izazove koje svakodnevno pred nas stavlja suvremeni svijet
– kroz godišnje duhovne obnove, tribine, seminare, izlete… pronaći Boga u sebi kao čvrsti oslonac, temelj, smisao i puninu života; mir i radost koju nam nitko neće moći oduzeti.