Od 28. do 30. studenoga 2025. učenice našeg doma imale su jedinstvenu priliku provesti vrijeme na duhovnoj obnovi u Veloj Luci na Korčuli, zajedno s ravnateljicom- časnom Marijanom, i časnom Brankom. Kao i svaki put do sada, dočekao nas je naš dragi don Hrvoje, čijem se toplom gostoprimstvu i brizi uvijek iznova vraćamo s osmijehom.
Prva večer započela je misom koja nas je uvela u mir vikenda pred nama, a nastavila se filmskom večeri i tradicionalnim izvlačenjem anonimnih anđela čuvara – trenutkom koji uvijek unosi radost, iščekivanje i posebnu povezanost među nama.
Drugog dana, u sabranosti i pozornosti, slušale smo don Hrvoja koji nas je svojom jednostavnošću i dubinom riječi podsjetio da je svaka od nas dovoljna baš takva kakva jest. Taj trenutak prihvaćanja i nježne istine ostavio je trag u svakoj od nas. Nakon toga družile smo se s djecom iz Vele Luke, a imale smo i priliku za ispovijed i razgovor s don Hrvojem i don Mariom – vrijeme koje je mnogima donijelo olakšanje, jasnoću i mir.
Večer je bila obogaćena odlaskom na humanitarni koncert u Smokvicu, gdje su nas svojim glasovima dirnuli brojni zborovi. Po povratku nas je dočekalo klanjanje – najtiši, ali najdublji trenutak cijelog vikenda. U tišini pred Bogom, svaka je otvorila svoje srce i dopustila duši da se smiri i progovori.
Kroz sve ove trenutke, vodila nas je i naša animatorica Lucija, čije su strpljenje, toplina i predanost ostavili poseban trag. Svojim osmijehom, razumijevanjem i blizinom pomogla nam je u našoj duhovnoj formaciji, nježno usmjeravajući svaki korak i uvijek pronalazeći prave riječi u pravom trenutku.
Posljednji dan donio je otkrivanje tko je kome bio anđeo čuvar, trenutke smijeha, nježnih iznenađenja i zahvalnosti. Nakon toga uslijedio je kratki „teološki kutak“, u kojem je don Hrvoje strpljivo i s puno ljubavi odgovorio na sva naša pitanja, ostavljajući nas obogaćenima i ohrabrenima.
A ono što je najdublje ostalo u nama? Misao koju smo ponijele kući, u svoje sobe i svoja srca:
svaka od nas je vrijedna, voljena i dovoljna upravo takva kakva jest – i ono što jesmo u ovom trenutku najdragocjeniji je dar koji imamo.
Ovaj vikend bio je više od puta – bio je susret, mir, smijeh, molitva, prijateljstvo i rast. Bio je podsjetnik da se najljepše promjene događaju kad samo nakratko zastanemo i dopustimo Bogu da govori.
Tekst napisala: Sara Ćerlek, učenica 4. razreda
