Ovogodišnja duhovna obnova za maturantice bila je poseban trenutak sabranosti i zajedništva, posljednja prilika prije završetka srednjoškolskog puta da se zaustavimo, zahvalimo i zajedno rastemo u vjeri. U ozračju Vele Luke, ispunjene molitvom, smijehom i iskrenim razgovorima, započeo je vikend koji je svakoj od nas donio nova promišljanja, radosti i unutarnji mir.
Započeli smo u petak svetom misom nakon koje smo pogledali francusku humorističnu dramu u režiji Nakachea i Toledanoa na temelju stvarnog događaja o bogatom invalidu i njegovom njegovatelju među kojima se rađa iznimno prijateljstvo radi obostranog prepoznavanja unutarnje ljepote i crta ličnosti koje na prvu nisu dokučive, a koje čovjek čezne dijeliti. Nakon filma u grupama smo napravili kratki osvrt zaključivši kako u svakoj životnoj (ne)prilici treba ostati autentičan.
Subotu je obilježilo predavanje don Hrvoja o ljepoti iskrenosti i promatranja sebe u Božjem svjetlu. Nakon predavanja imali smo priliku provesti vrijeme s djecom ispred crkve, uz ples i igru graničara uživali smo u njihovoj iskrenoj radosti. Slijedio je ručak, a zatim smo sudjelovali u pokorničkom bogoslužju i imali priliku za ispovijed te osobni razgovor s duhovnikom. Ovo je bio jedan od najljepših i najvažnijih trenutaka vikenda, jer smo kroz sakrament ispovijedi osjetili olakšanje, mir i novu snagu. Tijekom razgovora imali smo priliku popričati o našem rastu od početka srednje škole. Nakon večere, uputili smo se na klanjanje u crkvi sv. Josipa – poseban trenutak kada smo Gospodinu iskazali zahvalnost za sva dobra prijateljstva kroz srednju školu i uputili molitve za naše buduće putove. No, dan nije završio time – nakon duhovnog dijela, uslijedila je vesela večer puna smijeha i zabave. Igrali smo memory igru, rješavali kviz i nasmijali se uz igru „Gusjenice“. Atmosfera je bila nevjerojatno opuštena i vesela.
Nedjelja je bila dan ispunjen zahvalnošću. Nakon jutarnje molitve i doručka, došao je trenutak otkrivanja anđela – svatko je saznao tko se za njega molio cijeli vikend i pisao poruke podrške. Učenica Mirna Bule je uputila zahvale duhovniku u ime ovogodišnjih maturantica za njegovu brigu i gostoprimstvo tijekom proteklih godina. Nakon toga uslijedila je prilika da anonimno postavimo pitanja don Hrvoju, na koja je on odgovarao otvoreno i iskreno. Slijedila je nedjeljna sveta misa na kojoj smo iznova osjetili dječju radost jer je bio prisutan velik broj djece, a zatim ručak nakon kojeg smo pospremili svoje stvari i pripremili se za povratak u dom.
Tekst napisala: Lucija Juračić, učenica 4. razreda
